Fakturisanje fizičkim licima: SEF, račun ili faktura?

Klijent ti je komšija, kum, ili neko ko te je našao preko Instagrama. Plaća ti uslugu — masažu, čas engleskog, popravku laptopa, fotografisanje venčanja. Pita te: "Treba li ti nešto za to?" I tu počinje konfuzija — da li mu izdaješ fakturu, fiskalni račun, ili je dovoljno da mu pošalješ broj računa? Mora li to na SEF? Šta ako te poreski inspektor pita?
Ovaj tekst razjašnjava svaku tu situaciju, jer su pravila za fizička lica drugačija nego za pravna i mnogi preduzetnici tu greše.
Da li faktura fizičkom licu ide na SEF?
Ne, fakture izdate fizičkim licima ne idu na SEF. Sistem elektronskih faktura je obavezan samo za transakcije između subjekata javnog sektora i subjekata privatnog sektora (B2G i B2B). Kada uslugu ili robu prodaješ fizičkom licu — građaninu koji nije registrovan kao preduzetnik, paušalac ili firma — ta transakcija je izvan SEF-a.
To u praksi znači da ako kao paušalac držiš časove gitare deci, ili kao frizer šišaš mušterije, niti jedna od tih transakcija ne ide na SEF. SEF te ne zanima za taj deo posla.
Ali — i ovo je ključno — to ne znači da ne moraš ništa da izdaš. Naprotiv. Pravila o fiskalizaciji i evidentiranju prometa važe i kada SEF ne važi. Zato se mnogi tu zbune: misle "nije za SEF, znači ništa ne treba".
Kada ti treba fiskalni račun, a kada faktura
Za promet fizičkim licima u Srbiji, glavno pravilo je fiskalni račun preko e-fiskalnog sistema Poreske uprave (sistem koji je zamenio stare fiskalne kase). Većina delatnosti koje rade B2C (prodaja krajnjem potrošaču) podleže obavezi fiskalizacije.
Razlika između računa i fakture je suštinska:
| Dokument | Kome | Kada |
|---|---|---|
| Fiskalni račun | Fizičkom licu (krajnji potrošač) | Kod naplate u maloprodaji, ugostiteljstvu, uslugama građanima |
| Faktura (račun-otpremnica) | Pravnom licu / preduzetniku | B2B promet — ide na SEF |
| Faktura fizičkom licu | Građaninu koji izričito traži račun ili kod određenih delatnosti | Kao dopuna ili zamena, zavisi od delatnosti |
Ako tvoja delatnost spada pod obavezu fiskalizacije, fiskalni račun je primarni dokument kojim potvrđuješ promet. Faktura na ime fizičkog lica može da se izda dodatno (na zahtev kupca, ili ako se radi o avansu, ili ako klijent uplaćuje na tekući račun), ali ona ne zamenjuje fiskalni račun u delatnostima gde je on obavezan.
Spisak delatnosti koje su izuzete od obaveze izdavanja fiskalnog računa proveri u aktuelnoj Uredbi o određivanju delatnosti kod čijeg obavljanja ne postoji obaveza evidentiranja prometa preko elektronskog fiskalnog uređaja — taj spisak se menja i nije isto za sve.
Tri tipične situacije iz prakse
Da bi bilo jasnije, evo kako izgleda u stvarnom poslu.
Situacija 1: Paušalac fotograf snima venčanje
Mlada plaća 80.000 dinara za fotografisanje. Fotografisanje venčanja podleže obavezi fiskalizacije. Fotograf mora da izda fiskalni račun preko e-fiskalnog sistema — bilo da je naplata u kešu, na ruke, ili uplata na tekući račun preduzetnika. Ako mlada želi i "papir" (jer ide u kuću, hoće nešto formalno), može da mu izda i fakturu na njeno ime kao dodatni dokument, ali fiskalni račun je obavezan. SEF ovde uopšte ne ulazi u priču.
Situacija 2: Frilenser razvija sajt za komšiju
Komšija (fizičko lice) hoće sajt za hobi blog, plaća 30.000 dinara. Ako si registrovan kao paušalac sa šifrom delatnosti koja ne podleže fiskalizaciji (proveri svoju šifru u uredbi), dovoljna je faktura na ime komšije sa svim obaveznim elementima. Komšija plaća na tekući račun preduzetnika, ti evidentiraš prihod u KPO knjizi. Ni ovde nema SEF-a.
Ako tvoja šifra delatnosti podleže fiskalizaciji, izdaješ fiskalni račun.
Situacija 3: Mala firma (DOO) prodaje robu fizičkom licu preko Instagrama
Klijent naručuje preko DM-a, plaća pouzećem ili na račun. Maloprodaja robe podleže obavezi fiskalnog računa. DOO mora da ima e-fiskalni uređaj (može i softverski) i da izdaje fiskalne račune. Faktura nije zamena. SEF nije relevantan jer kupac nije pravno lice.
Obavezni elementi fakture za fizičko lice
Ako izdaješ fakturu (a ne fiskalni račun) fizičkom licu — recimo, klijent je tražio "papir" za uplatu na tvoj tekući račun, ili ti delatnost nije fiskalizovana — faktura mora da sadrži standardne elemente:
- naziv i adresu izdavaoca (tvoja firma/preduzetnik/paušalac)
- PIB i matični broj izdavaoca
- broj fakture i datum izdavanja
- datum prometa usluge/robe
- ime, prezime i adresu fizičkog lica (JMBG nije obavezan, ali se može tražiti za određene poreske svrhe)
- opis usluge ili robe
- količinu i jediničnu cenu
- ukupan iznos
- PDV ako si u sistemu PDV-a (paušalci najčešće nisu)
- način plaćanja i instrukcije
Za paušalca koji nije u PDV-u, faktura je jednostavnija — bez PDV-a, ali sa naznakom "nije u sistemu PDV-a, PDV nije obračunat".
Kako se uplate od fizičkih lica evidentiraju i oporezuju
Ovde mnogi paušalci prave grešku — misle: "Pošto plaća keš, ne mora nigde da se vidi." To nije tačno.
Svaki prihod, bez obzira na način naplate, mora da se evidentira:
| Oblik poslovanja | Gde se evidentira prihod |
|---|---|
| Paušalac | KPO knjiga (Knjiga o ostvarenom prometu paušalno oporezovanih obveznika) |
| Preduzetnik na stvarnim prihodima | Poslovne knjige, knjiga prihoda i rashoda |
| DOO | Poslovne knjige po MRS/MSFI |
Ako klijent plaća na tvoj tekući račun, trag postoji u izvodu i to se mora poklopiti sa fakturama/fiskalnim računima. Ako plaća keš, ti i dalje moraš da izdaš fiskalni račun (kad delatnost to traži) ili evidentiraš prihod u KPO. Razlika između "prijavljenog" i "stvarnog" prometa je rizik kontrole Poreske uprave.
Za paušalce je posebno važno: paušalni porez se plaća na osnovu rešenja, ne na osnovu stvarnog prihoda, ali postoji godišnji limit prometa za zadržavanje paušalnog statusa. Ako pređeš taj limit, gubiš paušalni status i prelaziš u sistem PDV-a. Aktuelni limit i pravila proveri na sajtu Poreske uprave jer se vrednosti i uslovi menjaju.
Naplata: kako stvarno doći do para
Izdavanje računa je jedno, naplata je drugo. Fizička lica su često najproblematičnija — komšija će ti reći "platiću sledeće nedelje", i sledeće nedelje opet, i opet. Bez ugovora i jasnih pravila završićeš kao banka koja besplatno kreditira pola grada.
Praktičan minimum koji ti čuva nerve:
1. Avans ili kapara za veće poslove. Venčanje, sajt, kućni majstor — uzmi 30–50% unapred. Ko ne plati kaparu, neće ni ostatak. Za avans možeš da izdaš avansnu fakturu ili avansni fiskalni račun.
2. Jasan rok plaćanja na fakturi. "Plativo u roku od 8 dana" nije isto što i "kad stigneš". Pisani rok pravi pritisak.
3. Naplata putem instant plaćanja ili kartice. Što više smanjuješ trenje, brže ulazi novac. QR kod za IPS plaćanje na fakturi rešava 80% slučajeva "nemam tvoj broj računa".
4. Opomene umesto svađe. Posle isteka roka, prva opomena ide odmah, druga sa kraćim rokom, treća sa najavom prebacivanja duga na pravne radnje. Većina ljudi plati posle prve ili druge — ali samo ako ih dobiju. Ako ćutiš mesec dana, klijent misli da ti i nije važno.
5. Mala kazna i mali bonus. Pravo na zakonsku zateznu kamatu imaš automatski, ali u praksi sa fizičkim licima retko ide na sud zbog malih iznosa. Ono što radi: popust za rano plaćanje ("plati u roku od 3 dana — 5% popusta") češće daje rezultat nego pretnja kamatom.
Česte greške koje koštaju
Iz iskustva preduzetnika koji su prošli kroz kontrolu ili imali probleme:
Greška 1: "Komšija je, ne treba mu račun." Treba tebi. Neevidentiran promet je porez koji ćeš platiti dvostruko ako te kontrolišu — porez plus kazna.
Greška 2: Mešanje privatnog i poslovnog računa. Ako si paušalac i klijenti ti uplaćuju na privatan tekući račun a ne na poslovni (preduzetnički), pravljaš zbrku u evidenciji. Poslovni račun preduzetnika je zakonska obaveza za većinu situacija.
Greška 3: Faktura umesto fiskalnog računa. Ako si dužan da fiskalizuješ promet, faktura ne menja fiskalni račun. Mnogi paušalci u uslugama (frizeri, kozmetičari, fitness instruktori) misle da je faktura dovoljna — nije.
Greška 4: SEF za fizičko lice. Nije retko da preduzetnik iz navike pošalje fakturu fizičkom licu na SEF. SEF to neće odbiti, ali nema svrhe i samo zamagljuje evidenciju.
Greška 5: Naplata bez ikakvog dokumenta. "Platiće mi na ruke 10.000 dinara, šta će tu papir". Tu se najčešće ulazi u probleme — ako klijent reklamira uslugu, ti nemaš dokaz šta je tačno plaćeno i kada.
Šta sa stranim fizičkim licima?
Ako prodaješ uslugu strancu (npr. radiš online čas engleskog osobi iz Nemačke i naplaćuješ preko PayPal-a ili Wise-a), pravila su drugačija — ali ni tu SEF nije relevantan jer kupac nije domaće pravno lice.
Tada ulaze u priču:
- prijava deviznog priliva
- preračun u dinare po srednjem kursu NBS-a na dan prometa
- pravila o oporezivanju usluga koje se pružaju u inostranstvo
Za detalje proveri sa knjigovođom — naročito ako prelaziš određeni iznos godišnje, jer postoje devizni pragovi i pravila prijave.
Kako ovo izgleda u praksi sa Fakturkom
Fakturko prepoznaje tip kupca čim ga unesete — fizičko ili pravno lice — i automatski odlučuje da li dokument ide na SEF ili ne. Za pravna lica i javni sektor: fakturu pripremi po pravilima SEF-a i pošalje je. Za fizička lica: napravi standardnu fakturu (maloprodajnu ili sa svim B2C elementima), bez slanja na SEF, sa QR kodom za instant plaćanje da klijent može da plati direktno sa fakture.
Što se naplate od fizičkih lica tiče — Fakturko prati ko duguje i koliko dana kasni, predlaže opomene (uključujući opomenu sa popustom za brzo plaćanje), i šalje ih automatski na mejl. AI asistent Faktor preko Telegrama ili WhatsApp-a odgovara kad pitaš "ko mi duguje preko 15 dana" i šalje opomene jednom glasovnom porukom. Mesečno se ceo paket faktura automatski šalje knjigovođi — bez ručnog kopanja po fasciklama.
Zaključak
Pravila su jednostavnija nego što izgledaju kad ih razložiš: SEF služi za promet sa pravnim licima i javnim sektorom, fiskalni račun za promet građanima u delatnostima koje su fiskalizovane, a faktura na ime fizičkog lica je dodatak ili zamena u delatnostima izvan obaveze fiskalizacije. Svaki prihod, bez obzira na način naplate, mora da bude evidentiran — jer kontrola ne pita "ko ti je platio", nego "gde se vidi da je platio".
Ako želiš da prestaneš da se mučiš oko toga koji dokument ide gde, probaj Fakturko besplatno na fakturko.io/register — prva faktura za fizičko ili pravno lice gotova je za dva minuta.
Česta pitanja
Da li faktura izdata fizičkom licu mora da ide na SEF?
Ne, fakture izdate fizičkim licima ne idu na Sistem elektronskih faktura (SEF). SEF je obavezan samo za transakcije između subjekata javnog sektora i privatnog sektora, odnosno B2G i B2B promet. Kada prodaješ robu ili uslugu građaninu koji nije registrovan kao preduzetnik ili firma, ta transakcija je potpuno izvan SEF-a. Međutim, to ne znači da nemaš obavezu da izdaš dokument — pravila o fiskalizaciji i evidentiranju prometa i dalje važe.
Kada izdajem fiskalni račun, a kada fakturu fizičkom licu u Srbiji?
Fiskalni račun preko e-fiskalnog sistema Poreske uprave je primarni dokument za promet fizičkim licima ako tvoja delatnost podleže obavezi fiskalizacije (maloprodaja, ugostiteljstvo, većina usluga građanima). Faktura na ime fizičkog lica se izdaje kada delatnost nije fiskalizovana ili kao dopunski dokument na zahtev kupca (npr. kod uplate na tekući račun). Faktura ne zamenjuje fiskalni račun u delatnostima gde je on obavezan. Spisak izuzetih delatnosti proveri u aktuelnoj Uredbi o delatnostima izuzetim od fiskalizacije.
Šta mora da sadrži faktura koju izdajem fizičkom licu?
Faktura fizičkom licu mora da sadrži naziv i adresu izdavaoca, PIB i matični broj, broj fakture i datum izdavanja, datum prometa, ime, prezime i adresu fizičkog lica, opis usluge ili robe, količinu, jediničnu cenu i ukupan iznos. Ako si u sistemu PDV-a, mora se obračunati i prikazati PDV; ako nisi (najčešće paušalci), navodi se klauzula 'nije u sistemu PDV-a, PDV nije obračunat'. Treba uključiti i način plaćanja i instrukcije za uplatu. JMBG kupca nije obavezan element, ali se može tražiti za određene poreske svrhe.
Moram li da evidentiram keš naplatu od fizičkog lica ako je delatnost nefiskalizovana?
Da, svaki prihod mora da se evidentira bez obzira na način naplate — keš, pouzeće ili uplata na račun. Paušalci sve uplate od fizičkih lica unose u KPO knjigu (Knjiga o ostvarenom prometu), preduzetnici na stvarnim prihodima u poslovne knjige, a DOO u poslovne knjige po MRS/MSFI. Ako delatnost podleže fiskalizaciji, moraš izdati i fiskalni račun čak i za keš naplatu. Neprijavljen promet je rizik kontrole Poreske uprave i može dovesti do gubitka paušalnog statusa ako pređeš godišnji limit prometa.
Da li paušalac koji radi sa fizičkim licima mora da ima fiskalnu kasu?
Zavisi od šifre delatnosti — ako je delatnost na listi onih koje podležu fiskalizaciji, paušalac mora da koristi e-fiskalni uređaj (može biti i softversko rešenje) i da izdaje fiskalne račune svakom kupcu. Ako šifra spada u izuzete delatnosti po Uredbi, dovoljno je da izda fakturu i prihod evidentira u KPO knjizi. Na primer, fotograf venčanja po pravilu fiskalizuje, dok neke IT i konsultantske usluge mogu biti izuzete. Pre nego što počneš da naplaćuješ, obavezno proveri svoju konkretnu šifru u aktuelnoj Uredbi o delatnostima izuzetim od evidentiranja prometa preko fiskalnog uređaja.