Da li se predračun šalje na SEF? Pravila i praksa

Predračun na radnom stolu uz laptop kao priprema za slanje kroz sistem elektronskih faktura

Kupac traži predračun pre uplate, a ti se dvoumiš — da li ga guraš na SEF kao pravu fakturu ili ne? Ovo pitanje postavlja svaki drugi paušalac i vlasnik male firme čim prvi put otvori nalog na Sistemu elektronskih faktura. Kratak odgovor: ne, predračun se ne šalje na SEF. Ali priča ima nekoliko važnih nijansi koje moraš da znaš da ne bi pomešao dokumenta i napravio problem u knjigama.

Kratak odgovor: predračun ne ide na SEF

Predračun (proforma faktura, ponuda) nije knjigovodstveni dokument i ne šalje se na SEF. SEF je sistem za razmenu elektronskih faktura između subjekata javnog i privatnog sektora, i u njega idu samo dokumenti koji imaju poresku i računovodstvenu težinu — konačne fakture, avansne fakture, knjižna odobrenja i knjižna zaduženja.

Predračun je komercijalna ponuda. On kaže kupcu: „evo šta ću ti isporučiti, po kojoj ceni, pod kojim uslovima". Kupac na osnovu njega odlučuje da li će naručiti i uplatiti. Dok se to ne desi — nema poreske obaveze, nema knjiženja, nema SEF-a.

Ovo pravilo važi jednako za paušalce, DOO, PDV obveznike i one van sistema PDV-a. Nema izuzetka gde bi „obična" ponuda morala u SEF.

Šta se onda šalje na SEF, a šta ne

Da bi bilo jasno gde je granica, evo praktične podele dokumenata koje koristi većina malih firmi u Srbiji:

Dokument Ide na SEF? Kada nastaje
Predračun / ponuda / proforma Ne Pre uplate, kao informacija kupcu
Avansna faktura Da Kada je avans uplaćen, u zakonskom roku
Konačna faktura (za robu/uslugu) Da (ako je druga strana obveznik SEF-a) Po izvršenoj isporuci ili usluzi
Knjižno odobrenje / zaduženje Da Kod ispravke prethodno poslate fakture
Interni obračun PDV-a Da (u posebnim slučajevima) Kod uvoza usluga, obrnutog zaduženja i sl.
Otpremnica Ne Prati robu, nije poreski dokument
Ugovor Ne Pravni akt, ne knjigovodstveni

Ključna razlika: SEF prima samo dokumente koji imaju status e-fakture po Zakonu o elektronskom fakturisanju. Predračun ne ulazi u tu kategoriju jer ne dokazuje izvršen promet niti nastanak poreske obaveze.

Ako te ipak nešto tera na sumnju, korisno pravilo: ako dokument ne bi ušao u knjige (KPO, dnevnik, glavna knjiga), ne ide ni na SEF.

Zašto ljudi mešaju predračun i fakturu

Zabuna je razumljiva jer u praksi predračun i faktura izgledaju skoro identično — isti izgled, iste stavke, isti iznos, ista firma. Razlika je u pravnom statusu, a ne u vizuelnom obliku.

Tri najčešća scenarija u kojima se preduzetnici zbune:

1. Kupac traži „fakturu unapred" da bi mogao da uplati. To što on to zove faktura ne znači da to jeste faktura. Ako roba/usluga nije isporučena i nije uplaćena, to je predračun. Nazovi ga tako u zaglavlju i mirno pošalji mejlom — ne na SEF.

2. Državni organ ili javno preduzeće traži predračun. I dalje ide mejlom, ne kroz SEF. Tek kada oni uplate ili kada isporučiš, kreiraš avansnu ili konačnu fakturu i tu ide na SEF (jer su korisnici javnih sredstava obveznici prijema e-faktura).

3. Radiš sa firmom koja je na SEF-u i misliš da „sve" mora tamo. Ne mora. SEF je za fakture. Predračune, ugovore, cenovnike i ostalu komunikaciju i dalje šalješ na klasičan način.

Ako mešaš pojmove u sopstvenoj glavi, mešaćeš ih i u sistemu — a to znači duple stavke, pogrešna knjiženja i sate telefoniranja s knjigovođom.

Tok dokumenata od ponude do naplate

Evo kako izgleda čist tok kod tipičnog posla, korak po korak. Uzmimo primer: paušalac-programer radi projekat od 300.000 dinara za jednu DOO firmu u Beogradu.

Korak 1 — Predračun (proforma). Nakon dogovora, paušalac šalje predračun mejlom. U zaglavlju stoji „PREDRAČUN" ili „PONUDA", broj po sopstvenoj internoj numeraciji, stavke, rok važenja (npr. 15 dana), instrukcije za uplatu. Ovo ne ide na SEF i ne ulazi u KPO.

Korak 2 — Uplata avansa (ako postoji). Kupac uplati 50% avansa. Sada nastaje poreska obaveza za taj deo. Paušalac (ili knjigovođa DOO-a) izdaje avansnu fakturu u zakonskom roku i šalje je na SEF. Ovaj dokument ima broj iz redovne fakturne numeracije.

Korak 3 — Isporuka. Posao je gotov, projekat predat.

Korak 4 — Konačna faktura. Izdaje se konačna faktura za ukupan iznos, sa umanjenjem za primljeni avans (ako je bio). Ide na SEF. Ovo je dokument koji ulazi u knjige i po kome se priznaje prihod.

Korak 5 — Uplata ostatka i zatvaranje. Kupac uplaćuje razliku, evidentiraš uplatu, faktura dobija status „plaćeno".

Kod paušalca bez avansa priča je još jednostavnija: predračun → uplata → konačna faktura na SEF. Predračun i dalje ne ide nigde osim kupcu.

Kako pravilno napraviti predračun

Predračun nije regulisan Zakonom o računovodstvu na isti način kao faktura, ali postoje elementi koje ozbiljan predračun mora da ima — inače kupac neće imati na osnovu čega da uplati, ili će ti se javljati s pitanjima.

Minimum koji svaki predračun treba da sadrži:

  • Reč „PREDRAČUN" (ili „PONUDA" / „PROFORMA FAKTURA") jasno u zaglavlju
  • Broj predračuna i datum izdavanja
  • Rok važenja (najčešće 8–30 dana) — bez ovoga rizikuješ da ti se cena „zaledi" na neodređeno
  • Puni podaci izdavaoca: naziv, adresa, PIB, matični broj, tekući račun
  • Puni podaci primaoca: naziv, adresa, PIB
  • Specifikacija stavki: opis, količina, jedinična cena, ukupno
  • PDV (ako si u sistemu) ili napomena da PDV nije obračunat (ako nisi)
  • Ukupan iznos za uplatu
  • Poziv na broj — ovo je bitno, jer kupac koristi baš tvoj poziv na broj kad uplaćuje, pa ti kasnije lakše povežeš uplatu s dokumentom
  • Napomena da predračun nije osnov za knjiženje i da će konačna faktura biti izdata nakon uplate/isporuke

Za konkretan izgled i strukturu, možeš pogledati predračun obrazac i prilagoditi ga svom poslu — poenta je da imaš dosledan format koji ne moraš da izmišljaš iznova svaki put.

Jedna praktična stvar: numeriši predračune odvojeno od faktura. Npr. faktura ima broj 2026-0042, a predračun P-2026-0087. Tako nikad nećeš pomešati ono što ide u knjige s onim što ne ide.

Česte greške koje prave preduzetnici

Iz iskustva sa stotinama malih firmi, evo grešaka koje se najčešće ponavljaju oko predračuna i SEF-a:

Slanje predračuna na SEF „za svaki slučaj". SEF će ga primiti kao regularnu e-fakturu i to znači da je kupac dobio dokument koji njegov knjigovođa mora da odbije ili storniše. Rezultat: neprijatan mejl i dodatan posao za obe strane.

Naplaćivanje po predračunu bez izdavanja fakture. Predračun nije dokument o izvršenom prometu. Ako je kupac uplatio i ti isporučio, moraš da izdaš konačnu fakturu i pošalješ je na SEF (ako je druga strana obveznik). Bez toga si napravio prihod koji ti nije ušao u knjige — a to je klasičan razlog za probleme kod poreske kontrole.

Menjanje predračuna u fakturu prostom izmenom zaglavlja. Predračun i faktura imaju različitu numeraciju, različiti datum nastanka i različitu ulogu. „Prekrsti" jedno u drugo nije rešenje — kreiraj novu fakturu iz predračuna, s novim brojem, novim datumom prometa, i pošalji je na SEF.

Zaboravljanje avansne fakture. Ako je kupac uplatio po predračunu, a ti isporučuješ tek za mesec dana, često ide obaveza izdavanja avansne fakture unutar zakonskog roka. Ovde je pametno konsultovati knjigovođu jer pravila zavise od statusa firme, PDV režima i vrste posla.

Različit iznos u predračunu i konačnoj fakturi bez objašnjenja. Ako se cena menja (npr. zbog dodatnih radova), napravi novi predračun ili aneks pre nego što izdaš konačnu fakturu — inače će kupac reagovati.

Gde Fakturko ulazi u priču

Cela zbrka oko „šta ide na SEF, a šta ne" nestaje kad softver za tebe pravi razliku. U Fakturku predračun i faktura su dva odvojena tipa dokumenta sa različitim numeracijama i različitim tokom: predračun se generiše kao PDF i šalje mejlom (ili preko klijentskog portala), dok se faktura kreira kroz zvaničnu SEF integraciju i automatski leti na Sistem elektronskih faktura Ministarstva finansija. Nema opcije da slučajno „gurneš" predračun na SEF — sistem to ne dozvoljava.

Kada kupac uplati po predračunu, jednim klikom (ili glasovnom porukom Faktoru preko Telegrama: „napravi fakturu iz predračuna 87 za Marka") konvertuješ predračun u konačnu fakturu, nova numeracija se dodeljuje automatski, a faktura ide na SEF u pozadini dok ti radiš nešto pametnije. Sve ostaje uredno povezano — kad knjigovođi kasnije treba mesečni paket, dobija ga u jednoj poruci, bez razvrstavanja fascikli.

Zaključak

Predračun je ponuda, faktura je dokaz o izvršenom prometu — i samo drugo ide na SEF. Ako držiš ovu granicu jasnom u glavi (i u numeraciji dokumenata), izbegavaš 90% zbrke koja muči preduzetnike u prvim mesecima na SEF-u. Ostalih 10% su specifični slučajevi (avansi, storno, ispravke) za koje ti u pomoć uskaču softver i knjigovođa.

Ako ti se muči s razdvajanjem predračuna i faktura, ili gubiš vreme prekucavanjem podataka između mejla i SEF portala, probaj Fakturko besplatno i napravi prvi predračun za dva minuta — pa vidi da li ti sedi.