Predračun vs račun: kada se koji izdaje

Kupac traži "papir da uplati", a ti se pitaš — da li mu šaljem predračun ili odmah fakturu? Greška u ovom koraku znači ili da nećeš dobiti pare na vreme, ili da si sebi zakomplikovao knjigovodstvo i PDV bez potrebe. Razlika je jednostavna, ali je većina preduzetnika u Srbiji meša dok ne dođe do prvog problema sa SEF-om ili knjigovođom.
Evo šta stvarno razlikuje predračun od računa, kada koji izdati, i kako da ne padneš na zamke koje najčešće koštaju vremena i para.
Šta je predračun, a šta račun — u jednoj rečenici
Predračun (proforma faktura) je ponuda za plaćanje — dokument kojim kupcu saopštavaš cenu i uslove pre nego što je posao završen. Račun (faktura) je poreski i računovodstveni dokument koji se izdaje kada je promet nastao — roba isporučena, usluga obavljena ili avans naplaćen — i on ide u poslovne knjige, PDV evidenciju i na SEF ako je kupac iz javnog sektora ili sistem PDV-a.
Drugim rečima: predračun je "molim te uplati", faktura je "posao je obavljen, evo dokumenta za poreznika". Prvi ne stvara nikakvu poresku obavezu. Drugi stvara — i ne možeš ga tek tako obrisati kad ti se ne dopadne.
Ključne razlike na jednom mestu
Da ne dužimo — evo tabele koju vredi zalepiti pored monitora:
| Karakteristika | Predračun (proforma) | Račun (faktura) |
|---|---|---|
| Pravni status | Ponuda, informativni dokument | Poreski dokument |
| Kada se izdaje | Pre isporuke/plaćanja | Po isporuci, obavljenoj usluzi ili naplati avansa |
| Ulazi u knjige | Ne | Da |
| Ulazi u PDV evidenciju | Ne | Da |
| Šalje se na SEF | Ne (nije e-faktura) | Da, ako je kupac obveznik SEF-a |
| Može se izmeniti/obrisati | Da, slobodno | Ne — samo storno ili knjižno odobrenje |
| Obavezni elementi | Neformalni, ali korisno | Zakonom propisani |
| Osnov za plaćanje | Da | Da |
| Osnov za knjiženje | Ne | Da |
Ovo je ono što razlikuje "papir za uplatu" od dokumenta koji te obavezuje pred Poreskom upravom.
Kada izdaješ predračun (i zašto ti se isplati)
Predračun izdaješ pre nego što je posao stvarno obavljen — kada želiš da kupac uplati unapred, ili da mu daš zvaničnu ponudu koju može da provuče kroz svoje odobrenje. Ne stvara ti poresku obavezu, ne ide u KIR (knjigu izdatih računa), i možeš ga menjati koliko hoćeš.
Tipične situacije iz prakse:
- Frilenser koji radi za novog klijenta: pošalješ predračun, klijent uplati, tek onda počinješ posao. Ako klijent ne uplati, ništa nisi izgubio — nema fakture, nema PDV-a, nema evidencije.
- Paušalac koji prodaje uslugu firmi: firma traži "predračun radi plaćanja" jer njihova računovodstvena služba traži dokument za internu proceduru odobravanja. Pošalješ proformu, oni odobre, uplate, ti onda izdaješ račun.
- Mala firma koja radi po narudžbini: predračun sa specifikacijom, kupac uplati avans, ti naručiš materijal. Bez avansa — bez posla.
- Rad sa inostranstvom: strani klijent najčešće traži "proforma invoice" pre plaćanja, posebno kod prve saradnje.
Ključno pravilo: predračun nije obavezan dokument. Nijedan zakon ne kaže da moraš izdati predračun. Izdaješ ga jer ti pomaže da naplatiš pre nego što uložiš vreme i trud.
Šta staviti u predračun
Iako nije zakonski propisan, dobar predračun ima:
- oznaku "Predračun" ili "Proforma faktura" (ne "Faktura" — to je bitno)
- broj predračuna (svoja numeracija, odvojena od faktura)
- datum izdavanja i rok važenja ponude
- podatke o izdavaocu (naziv, adresa, PIB, matični broj, tekući račun)
- podatke o kupcu
- specifikaciju robe/usluge sa cenom
- ukupan iznos za uplatu
- poziv na broj (najčešće broj predračuna)
- napomenu tipa: "Ovo nije poreski dokument. Račun će biti izdat po prijemu uplate."
Ta poslednja rečenica ti štedi objašnjavanja knjigovođi i klijentu. Ako ti treba gotov predračun obrazac, ne moraš crtati u Wordu — postoje pripremljeni šabloni sa svim elementima.
Kada izdaješ račun (i zašto tu nema improvizacije)
Račun izdaješ kada nastane poreska obaveza — a to je jedan od tri momenta, koji god nastupi prvi:
- Isporuka robe ili obavljena usluga — posao je gotov, roba predata.
- Naplata avansa — dobio si pare pre nego što si isporučio. Onda ide avansna faktura.
- Dan izdavanja fakture za usluge iz kontinuiranog odnosa (mesečno održavanje, pretplate, zakupi) — po ugovorenoj dinamici.
Za razliku od predračuna, faktura je poreski dokument. To znači:
- Ulazi u tvoju evidenciju (KIR, ili knjigu prometa ako si paušalac).
- Ako si u PDV-u, obračunava se PDV u periodu izdavanja.
- Ne možeš je obrisati ako se predomisliš — moraš izdati storno fakturu ili knjižno odobrenje.
- Ako je kupac iz javnog sektora, mora ići na SEF. Ako je privatni obveznik PDV-a, takođe mora ići na SEF.
- Numeracija mora biti kontinuirana, bez preskakanja i bez brisanja brojeva.
Rok za izdavanje fakture u PDV sistemu je najkasnije 15 dana od dana nastanka prometa. Paušalci nisu vezani ovim rokom na isti način, ali je preporuka da faktura ide odmah po završetku posla — što duže čekaš, teže naplaćuješ.
Obavezni elementi fakture
Ovde nema slobode. Zakon o PDV-u i Zakon o računovodstvu propisuju šta faktura mora sadržati:
- naziv "Faktura" (ili "Račun") i redni broj
- datum izdavanja i datum prometa (mogu biti različiti)
- podaci o izdavaocu: pun naziv, adresa, PIB, matični broj
- podaci o kupcu: naziv, adresa, PIB
- opis robe/usluge sa količinom i jedinicom mere
- iznos osnovice, stopa PDV-a i iznos PDV-a (ili napomena zašto nema PDV-a — npr. "PDV nije obračunat u skladu sa članom 33. Zakona o PDV-u" za paušalce)
- ukupan iznos
- podaci za plaćanje (tekući račun, poziv na broj)
Ako ti fali bilo koji od ovih elemenata, kupac koji je PDV obveznik neće moći da odbije prethodni porez — i imaćeš problem sa naplatom.
Kako predračun prelazi u fakturu — tri scenarija
Ovo je deo koji najčešće izaziva zabunu. Šta se dešava između trenutka kada si poslao predračun i trenutka kada moraš izdati fakturu?
Scenario 1: Kupac uplati pre isporuke (avans)
Predračun je poslat na 120.000 din. Kupac uplaćuje ceo iznos pre nego što isporučiš robu ili uslugu.
Tvoja obaveza: izdaješ avansnu fakturu u roku od 15 dana od dana kada je novac legao na račun. Kasnije, kada isporučiš posao, izdaješ konačnu fakturu u kojoj se avans oduzima. Predračun ostaje samo kao interni dokument — ne knjižiš ga, ne šalješ na SEF.
Scenario 2: Kupac uplati po isporuci
Isporučuješ robu ili obavljaš uslugu, tek onda kupac plaća. Predračun je bio informativni.
Tvoja obaveza: izdaješ običnu fakturu na dan isporuke (ili u roku od 15 dana), sa istim iznosom kao u predračunu. Ako se cena u međuvremenu promenila — faktura ide sa novim iznosom, ne sa iznosom iz predračuna.
Scenario 3: Kupac ne uplati
Poslao si predračun, prošlo je mesec dana, nema pare, nema odgovora.
Tvoja obaveza: ništa. Predračun nije obaveza. Ne knjižiš ga, ne izveštavaš, ne šalješ na SEF. Možeš ga arhivirati ili obrisati — bez posledica. To je i najveća prednost predračuna: prazni predračun ne košta ništa, prazna faktura te košta stornoiranja i objašnjavanja knjigovođi.
Česte greške koje koštaju
Iz prakse — evo šta najčešće viđaju knjigovođe kod klijenata koji sami rade fakturisanje:
1. Slanje predračuna na SEF. Predračun ne ide na SEF. Ne postoji "e-predračun" u sistemu SEF-a. Ako pokušaš da pošalješ predračun kao e-fakturu, napravio si problem — ili si poslao nešto što ne treba, ili si praktično fakturisao posao koji još nije završen.
2. Ista numeracija za predračune i fakture. Predračun broj 15 i faktura broj 15 ne smeju da postoje pod istim brojem u istom sistemu. Vodi odvojene numeracije: PR-2026-001 za predračune, FA-2026-001 za fakture.
3. Brisanje "nezgodnih" faktura. Faktura koja je jednom izdata ne briše se. Ako je kupac odustao ili je iznos pogrešan, ide storno faktura sa negativnim iznosom, sa referencom na original. Preskakanje brojeva u fakturama je crveni alarm za poreznika.
4. Predračun kao dokaz o prihodu. Predračun nije prihod. Prihod nastaje kada je faktura izdata ili avans naplaćen. Paušalci koji broje predračune umesto faktura loše prate limit od 6 miliona dinara.
5. Menjanje fakture posle slanja. Ako klijent traži "malu izmenu" već izdate fakture — ne prepravljaš, izdaješ novu. Storniraš staru, izdaješ novu. Ako ide na SEF, i storno i nova faktura moraju proći kroz sistem.
6. Nedostatak "PDV napomene" kod paušalaca. Paušalci ne obračunavaju PDV, ali moraju na fakturi napisati zašto — inače kupac ne zna šta da radi sa dokumentom.
Praktični primeri iz srpske prakse
Paušalac programer: Dobija novi projekat, klijent iz Beograda. Šalje predračun na 180.000 din sa rokom važenja 15 dana. Klijent uplaćuje avans 90.000 din. Programer izdaje avansnu fakturu na 90.000 u roku od 15 dana. Završava projekat za mesec dana, izdaje konačnu fakturu na 180.000 sa odbitkom avansa od 90.000 — kupac uplaćuje preostalih 90.000 din. Obe fakture idu na SEF ako je klijent obveznik.
Mala firma iz DOO — prodaja opreme: Kupac je javno preduzeće. Traži predračun radi tenderske procedure. DOO šalje predračun (papirno/mejlom, ne preko SEF-a). Javno preduzeće odobrava, uplaćuje. DOO isporučuje opremu, izdaje fakturu i obavezno je šalje na SEF — jer je kupac iz javnog sektora.
Frilenser koji radi za stranog klijenta: Šalje "proforma invoice" u EUR. Klijent plaća preko banke. Frilenser po prijemu uplate izdaje deviznu fakturu (ako je registrovan za devizno poslovanje) ili konvertuje po srednjem kursu NBS na dan prometa. Ova faktura ne ide na SEF — SEF važi samo za domaći promet.
Gde Fakturko ulazi u priču
Cela ova priča sa predračun → avansna faktura → konačna faktura → SEF u praksi znači tri različita dokumenta i puno kliktanja. Ako to radiš ručno, gubiš pola sata po klijentu i rizikuješ greške u numeraciji i iznosima.
U Fakturku napraviš predračun, i kada kupac uplati — jednim klikom se pretvara u fakturu sa istom specifikacijom, tvojim podacima i podacima klijenta. Ako klijent mora na SEF, faktura se automatski šalje kroz zvaničnu integraciju sa portalom Ministarstva finansija. Ako je avans, tu je i avansna faktura kao poseban tip dokumenta, sa automatskim obračunom razlike na konačnoj. A ako umesto klikanja želiš da samo kažeš "pretvori predračun 14 u fakturu i pošalji na SEF" — asistent Faktor to razume preko Telegrama ili WhatsApp-a, uključujući i glasovnu poruku.
Zaokruženo
Predračun i račun nisu dva imena za istu stvar — to su dva dokumenta sa različitim pravnim težinom, različitim obavezama i različitim posledicama ako ih pobrkaš. Predračun je alat za naplatu i pregovaranje, faktura je alat za knjigovodstvo i porez. Nauči razliku jednom, primenjuj je uvek, i uštedećeš sebi puno objašnjavanja knjigovođi na kraju meseca.
Ako ti se ne radi ručno pretvaranje predračuna u fakture i slanje na SEF svaki put iznova, možeš napraviti nalog za 2 minuta i probati Fakturko besplatno — prvi predračun i prva faktura ti ništa ne koštaju.
Česta pitanja
Koja je razlika između predračuna i računa u Srbiji?
Predračun (proforma faktura) je ponuda za plaćanje koju izdaješ pre isporuke robe ili obavljene usluge i nije poreski dokument. Račun (faktura) je poreski i računovodstveni dokument koji se izdaje kada nastane promet — isporuka, obavljena usluga ili naplata avansa — i ulazi u poslovne knjige i PDV evidenciju. Predračun se može slobodno menjati i brisati, dok se faktura može ispraviti samo storno fakturom ili knjižnim odobrenjem. Predračun ne ide na SEF, dok faktura mora ako je kupac obveznik SEF-a.
Kada treba da izdam predračun, a kada odmah fakturu?
Predračun izdaješ pre nego što je posao obavljen — kada želiš da kupac uplati unapred ili da mu daš zvaničnu ponudu za internu proceduru odobravanja. Fakturu izdaješ kada nastane poreska obaveza: po isporuci robe, obavljenoj usluzi, naplati avansa (avansna faktura) ili po ugovorenoj dinamici za kontinuirane usluge poput pretplata i zakupa. Praktično pravilo: ako klijent traži papir da uplati unapred, šalješ predračun; kada uplata stigne ili je posao gotov, izdaješ fakturu. U PDV sistemu faktura mora biti izdata najkasnije 15 dana od nastanka prometa.
Da li predračun ulazi u poslovne knjige i PDV evidenciju?
Ne, predračun ne ulazi ni u poslovne knjige, ni u KIR (knjigu izdatih računa), ni u PDV evidenciju. On je informativni dokument — ponuda za plaćanje — i ne stvara poresku obavezu. To znači da ako klijent ne uplati po predračunu, ništa ne moraš da stornirаš i nema poreskih posledica. Tek kada izdaš fakturu (po uplati avansa ili po obavljenom poslu), promet ulazi u evidenciju i obračunava se PDV ako si u sistemu.
Koji elementi moraju biti na fakturi u Srbiji da bi bila validna?
Faktura mora sadržati: naziv "Faktura" ili "Račun" i redni broj, datum izdavanja i datum prometa, pune podatke o izdavaocu (naziv, adresa, PIB, matični broj), podatke o kupcu (naziv, adresa, PIB), opis robe ili usluge sa količinom i jedinicom mere, osnovicu, stopu i iznos PDV-a (ili napomenu zašto PDV nije obračunat, na primer za paušalce po članu 33. Zakona o PDV-u), ukupan iznos i podatke za plaćanje. Numeracija mora biti kontinuirana, bez preskakanja i bez brisanja brojeva. Ako nedostaje bilo koji obavezni element, kupac koji je PDV obveznik neće moći da odbije prethodni porez.
Da li moram da šaljem predračun na SEF (Sistem elektronskih faktura)?
Ne, predračun se ne šalje na SEF jer nije e-faktura već informativna ponuda za plaćanje. Na SEF se obavezno šalju samo fakture (i avansne fakture) kada je kupac iz javnog sektora ili privatni obveznik PDV-a. To znači da predračun možeš mirno poslati mejlom kao PDF, bez brige o SEF-u. Tek kada nakon uplate ili obavljenog posla izdaš fakturu, ona ide na SEF ako je kupac obveznik.